U Hrvatskoj je popisano 18 samoniklih biljaka roda Teucrium. Najpoznatija vrsta je Teucrium chamaedrys, dubčac iliti dubačac.

Vrlo je čest na suhim kamenitim livadama gdje uobičajeno raste majčina dušica. Ima široke, debele listove, rozi cvijet i osvježavajući voćni miris. Sa svojom sestrom travom ivom (Teucrium montanum) dijeli većinu kemijskih spojeva. Ako znamo da je trava iva poznata po uzrečici trava iva – što od mrtva radi živa, znamo da je i dubačac vrlo ljekovita biljka.

U područjima gdje nije rasla trava iva, dubačac je u potpunosti zamjenjivao njenu uporabu. Trava iva raste na vrhovima suhih brda kao niski zbiti grmić od par centimetara dok dubačac voli potražiti zaklon na suhim šumskim čistinama i livadama i ispružiti se do 20-tak centimetara u visinu, zavisno od vlage i sastava tla na mikrolokaciji gdje se nalazi.

Njegova glavna odrednica kada ga konzumiramo kao čaj je izrazito gorak okus koji nam kazuje da djeluje direktno na jetru i žuč drenirajući ih, potičući na rad i čišćenje. U tom smislu dubačac se često koristi i u kurama za ubrzanje metabolizma te u kurama za mršavljenje. No tu treba imati na umu da njegov vrlo gorki okus otvara apetit pa treba smanjiti količinu hrane u tanjuru.

Zbog vrlo gorkog okusa ali i protubakterijskog djelovanja često se koristi kod problema sa želucom (gastritisa), za poticanje probave iliti općeg rada crijeva (potičući probavu preko povećane količine žuči) ali i protiv slabokrvnosti (anemije) koja može biti posljedica uspavane probave u vidu neprihvata hranjivih tvari iz hrane.

Kako vrlo snažno potiče izmjenu tvari u organizmu a time i čišćenje krvi tradicionalno se koristio i kod reume, gihta ali i astme. Ovo djelovanje se temelji na uvjerenju da je jetra naše glavno uporište imuniteta te se čišćenjem (dreniranjem) jetre jačaju imunološke snage organizma.

Bere se, kao i većina usnatica kojima pripada, u vrijeme cvatnje na način da se sakupljaju nadzemni dijelovi ove trajnice, suše i koriste kao čaj. Iskreno nisam čula da netko ima u praksi upotrebu dubačca u bilo kojem drugom obliku osim čaja. Iako spada u pretežno jetreno-probavne biljke zbog poticanja rada metabolizma utječe i na pojačano izlučivanje mokraće.

Već svojim izrazito gorkim okusom on upozorava tijelo da ga se ne smije piti u ogromnim količinama, svakodnevno i dugotrajno. Moderna istraživanja zabilježila su kod ljudi koji su pili izrazito velike količine dubačca duži period toksične efekte koji bi mogli izazvati oštećenja jetre. Današnja istraživanja često izoliraju u tradicionalno korištenom ljekovitom bilju toksične tvari. Vjerujem da je to bilo poznato u tradicionalnoj upotrebi bilja i zato se rijetko pila neka biljka sama, tj kao monodroga.
U tradicionalnoj upotrebi bilja uvijek se radilo o mješavinama gdje su negativne tvari jedne biljke neutralizirane djelovanjem tvari druge biljke u mješavini.

Također rijetko su se pile koncentracije koje se preporučuju u modernoj fitoterapiji te se u tradicionalnoj uporabi sugeriralo dugotrajnije korištenje vrlo blagih koncentracija biljnih pripravaka gdje je i povećana količina vode unešena u organizam činila dobrobit i pomak.

Napisala Martina Bogdanić, za kolumnu Povratak prirodi u tiskovini Burza