U Hrvatskoj je popisano čak 29 različitih biljaka koje spadaju u rod Viola. To su sve one vrste i podvrste ljubičica i maćuhica koje možemo često naći u našim šumarcima, na livadama i pašnjacima.

Maćuhica (Viola tricolor) ima popisane dvije podvrste iako ćemo na livadama vidjeti još više varijateta. Ovo je jednogodišnja biljka koja se bere u vrijeme cvatnje. To ujedno znači da se posebno mora obratiti pažnja na to da se na nekom staništu ostavi barem jedna trećina biljke u cvatu da bi se mogla dalje sjemenjem razmnožavati.

Maćuhica i ljubičica (najpoznatija je vrsta Viola odorata) dijele puno istih skupina spojeva. No ljubičica se koristi za kožna oboljenja ali i za razne respiratorne tegobe, dok se maćuhica tradicionalno koristi samo za kožne probleme i to u vidu ekcema i krasti na osjetljivoj koži lica, osjetljivoj koži djece, neurodermitisa i sl.

Koristi se dermalno lokalno ispiranjem ali i stavljanjem obloga od sviježe zgnječene biljke na tretirano mjesto. Uz to uobičajena je i njena primjena oralno u vidu infuza od suhe biljke. U prijevodu to znači čaja napravljenog tako da se 1 žlica suhog bilja prelije sa 1 šalicom vrele vode, poklopi i pusti odstajati pola sata. Pije se u malim gutljajima 1 šalica tokom cijelog dana. U jako velikim količinama (kao i kamilica) može uzrokovati povraćanje i proljev.

Nekada se zbog rutina koristila i za probleme sa vidom, pogotovo kod glaukoma ali je takva upotreba napuštena. Za tu svrhu efikasnija je upotreba plavog bobičastog voća.
Za ljekovitu upotrebu koriste se sve vrste maćuhica ali isključivo divljih, poljskih maćuhica. Dakle ukrasne, ne.

Napisala Martina Bogdanić, za kolumnu Povratak prirodi u tiskovini Burza