Nakon prekrasnog vikenda u Rijeci i edukacije iz travarstva, po povratku u Zagreb, nedjelja navečer, počela me tresti zimica, ježiti mi se koža, i jedva sam čekala topli tuš. Pomislila sam, neka prolazna viroza koja će do jutra proći. I tako uvjerena legnem u krevet. Jutro… temperatura 38…ništa bolje…Ustanem iz kreveta i bol desne noge…koža crvena, zategnuta, peče… Crveni vjetar!!!!

Kako mi je to treći puta, uvijek na istom mjestu, znam njegove simptome. Prvi puta kada sam ga dobila završila sam 10 dana u bolnici na infuziji…oporavak kože mjesecima. Drugi puta, doma na antibioticima, uz strogo mirovanje…oporavak kože mjesecima. E treći puta je bila sasvim drugačija priča.

Primijenila sam znanje koje sam stekla na edukaciji kod Martine. Prvo što mi je palo na pamet bio je list kupusa koji je imao svrhu smiriti upalu. I tako sam napravila…. Zgnječila sam listove i stavila na oboljelo mjesto.

Vanjski dio saniran!! A kako iznutra tretirati???

„Ako ne znaš što piti, pij koprivu“!!! odzvanjale su Martinine riječi.

I tako…ja u kuhinju, skuhala si čaja od koprive donijela pored kreveta i lagano pila, puno čaja, puno vode.

Uz konzultaciju sa učiteljicom, nogu sam mazala sa kantarionom i špricala hidrolatom lavande vere, više puta na dan, a kupus sam stavljala po noći. Temperatura je potrajala samo prvo jutro. I tako do četvrtka…znači četiri dana… kada je bolest potpuno  nestala. Crvenilo se povuklo, upala je nestala, i koža je izgledala zdravo.

A da….ono najbitnije… bolest sam prihvatila, tretirala je sa puuuuno ljubavi, posvetila se sebi, puno se odmarala i krenula u novi život…iscjelijena. To je bio dokaz moje vjere da ću uspjeti izliječiti sebe sa prirodnim sastojcima koje sam sama ubrala, pripremila, koristila i vjerovala prirodi. Hvala Prirodi!!!