Članak je u jednom dijelu prenjet sa portala biovrt.com gdje je u originalu objavljen.

Autorica: Martina Bogdanić, fitoaromaterapeut

Kakvo bilje uopće koristiti kod pripreme biljnog napitka, čaja: 

* Suha biljka koja je pravilno brana i osušena zadržava svoju izvornu svježu boju i miris.
* Bilje koje je požutilo i bez mirisa nije za ljudsku upotrebu. To nije ljekovito bilje.
* Bilje koje je staro godinu dana nije više ljekovito bilje jer gubi većinu svojih ljekovitih svojstva.
* Najoptimalniji izbor je korištenje bilja koje prirodno raste na području gdje živite.
* Svaki kutak Zemlje prirodno je obdaren svim potrebnim biljnim vrstama koje su potrebne i najidealnije za upotrebu za ljude tog podneblja. Nekad će to biti druge biljne vrste ali one će pokrivati djelovanja koja su potrebna ljudskom rodu. Tako će Azija za cirkulaciju upotrebljavati žen-šen a ljudi Mediterana ružmarin, automatski ćemo kod kožnih problema pomisliti na aloje veru a zaboravit ćemo stari dobri neven i kamilicu.

Neki uobičajeni pripravci od ljekovitog bilja

Ljekovite biljne tvari dolaze do puno izražaja tek pravilnom pripremom i primjenom. Zavisno od same biljke i njenog kemijskog sastava različita je priprema, no uopćeno vrijede sljedeća pravila. Uobičajeni naziv za aktivnu biljnu masu je droga ( to je skraćeni naziv od „biljna droga“, npr kamilica). Omjeri koji se navode odnose se na gramske omjere ( g biljke : g alkohola)

1. ČAJ je uobičajeni naziv za vodeni iscrpak biljnog materijala koji pripremamo zavisno o kojoj biljnoj vrsti je riječ ( zavisno od njenog kemijskog sastava i biljne komponente koju želimo izvući iz biljke).
Da bi doza bila djelotvorna potrebno se točno pridržavati uputa fitoterapeuta a to ponekad znači i 1-2 l dnevno.

INFUZ, OPARAK ( kojeg se i najčešće zove „čaj“) je vrsta pripreme kada biljnu drogu ( aktivnu biljnu masu) samo prelijemo kipućom vodom i poklopljeno ostavimo stajati neko vrijeme , najčešće između 5-15 min ( klasičan primjer je kamilca). Kao infuz, oparak uobičajeno se rade mekši djelovi biljke kao što su cvijet, list, nadzemni dio stabiljike koji nije jako tvrd.

DEKOKT, UVARAK je postupak pri kojem biljku kuhamo u vodi neko vrijeme (10-20 min, zavisno od biljke). Ovaj način je prikladan kod tvrdih dijelova biljke kao što su sjeme, kora, korijen ( klasičan primjer je podanak iđirota).

VODENI MACERAT je priprema napitka gdje se biljna droga ( biljka) ostavljaju neko vrijeme (najčešće bar 5-6 h) u vodi bez zagrijavanja. Ovdje ( visoka) temperatura nije toliko bitna ( ili je nepoželjna) jer se biljne tvari estrahiraju kvalitetno u prvom redu zavisno od proteka vremena. Vrlo često to su biljke sa sluzima koje se niti ne smiju kuhati jer se tako razbijaju ( uništavaju) kemijske sastavnice koje su nam potrebne. Korjen bijelog sljeza ostaviti ćemo stajati par sati u mlakoj vodi, sjemenke lana u hladnoj vodi itd.

2. PRAH se priprema tako da se dobro osušena biljka melje u prah ( npr korjen sirištare). Ovaj način upotrebe u povjesti je bio vrlo popularan. Koristio se za posipanje rana dodatak juham, čajevima i sl.

3. SOKOVI su iscjeđeni sokovi sviježih biljaka koji se piju, stavljaju na rene i sl. Ako ga želimo sačuvati kroz duže vrijeme onda ga mješamo sa alkoholom ( 80% u omjeru 1:1), medom, vinom, uljem i sl. Najpoznatiji takav sok je stari aptekarski Imunal koja je zapravo svježi sok Echinacee purpuree sa alkoholom, ovaj sok vrlo je djelotvoran za podiznje imuniteta. No da bi pripravak djelovao mora biti isključvo rađen od sviježeg soka, čaj od suhe biljke ( koje nam ponekad nude u apotekama) nema apsolutno nikakvo djelovanje ( opet nažalost marketing na djelu).

4. ELIKSIRI se rade od sviježe ili suhe biljke koja se dugo kuha na laganoj vatri u vinu ili vodi uz dodatak drugih ljekovitih sastojaka, npr med. Za svaki eliksir moramo se strogo pridržavati točnih uputa jer od njih izrazito zavisi kemijski sastav biljnog pripravka.

5. TINKTURA je zapravo tehnički jedan oblik macerata. Macerate dijelimo na vodene, uljne i alkoholne, odlikuje ih duža estrahacija biljke u zadanom mediju (većinom) bez zagrijavanja medija i mase. Tinktura (alkoholni macerat) je vrlo popularan oblik biljne droge zbog jednostavnosti upotrebe. Postoje varijacije omjera biljke, alkohola i vremena estrahacije zavisno od same biljke. U pravilu najkvalitenije se rade naravno od sviježe biljke koju se prelije sa jakom rakijom u omjeru 1:2, slabija i po kvaliteti fitokemijskog sastava i energetski je od suhe biljke ( 1:4). Ovakav način estrahacije traje zavisno od biljke ali uopćeno najmanje 2 mj nakon čega se biljni materijal procjeđuje i odvaja od alkohola koji se sada natopljen aktivnim biljnim komponentma. Uzima se par puta dnevno ( zavisno od uputa fitoterapeuta) na način da se određeni broj kapi rastopi u malo vode/čaja. Zavisno od biljke zavisi i postotak alkohola koji je potreban da bi se uopće estrahirale biljke aktivne tvari. Tako će npr. tinktura od žutog kokotca biti djelotvorna isključivo ako je rađena od svježe biljke (sušenjem kokotac gubi većinu svoje ljekovitosti) ili tinktura od sjemena sikavice biti djelotvorna tek ako je macerirana u min 70% alkoholu (minimalno taj postotak alkohola topi silimarin).

6. ULJE / ULJNI MACERAT – U uobičajenom govoru riječ „macerat“ je postala sinonim za uljni macerat (iako imamo i vodeni i alkoholni). Najpoznatiji uljni macerati su kantarionovo ulje, nevenovo ulje i sl. Priprema se na način da se određena količina sviježeg biljnog materijala ( kojoj vrijeme branja zavisi od same biljke) prelije sa nekim kvalitetnim hladnoprešanim uljem. Uobičajeno u našim krajevima je da je to maslinovo ulje ali može biti i bademovo, sezamovo, lješnjakovo i sl. Bitno je i da na vrhu bude bar 2-3 cm samog ulja i da bilje ne bude vlažno (da ne bi došlo do kvarenja). Vrijeme maceriranja zavisi od biljke ali uobičajeno je cca 1 mj na toplom mjestu i na suncu.

7. MASTI su danas pomalo zapostavljeni načini primjene ljekovitog bilja. Postoji i pojam „biljne masti“ koje se rade na način da se uljni macerati biljaka stisnu dobrim pčelinjim voskom u tvorbu „masti“.
Ono što je zapravo „mast“ se radi od različitih dijelova čistog sala domaćih životinja, najčešće svinja, koza, ovca, goveda, guske, puha i sl. Ovdje je izrazito bitno naglasiti da se mora raditi isključivo sa nesoljenim mastima domaće hranjenih životinja (koje nisu uzimale ljekove, dodatke prehrani, hormone i sl jer je to sve pohranjeno jednim dijelom u tjelesnim mastima). Ako se koristi svinjska mast najbolja je ona koja koju dobivamo do sala oko crijeva. Iako je danas velik pokret protiv korištenja životinjskih dijelova u ljudskoj upotrebi ( i prehrani) ostaje ipak činjenica je je naša koža puno sličnija anatomski koži i tijelu svinje nego neke biljke i ako nam treba brzo dermalno unjeti neke aktivne biljne tvari u određeni dio tijela, mast će to brzo i unjeti ( npr gavezova mast kod rana). Masti je jednostavno napraviti ali ako ih ne možete sami napraviti (jer npr.nemate sviježu biljku) kod kupovine komercijalnih preparata u apoteci obratite pozornost na to koliko je zapravo biljke u njoj (piše na kutijici). Jedna od napoznatjih masti je nevenova mast koja se radi na način da se 2 pregršti ( 1 pregršt je količna koju zagrabimo sa dva spojena rastvorena dlana) sviježih nevenovih cvjetova stavi u 250 g rastopljene masti. Kuha se na lahanoj vatri 10 min, posuda u kojoj to radimo je uronjena u drugu posudu sa vodom. Ostavi se preko noći da se hladi, sutra se postupak ponovi i procjedimo kroz gustu lanenu krpu.

8. MED, biljni med se radi na način da se posuda sa medom stavi u drugu posudu u kojoj je voda do 40 °, u to se stavi određena količina biljnog materijala sviježe ili suhe biljke, dobro promješa. Bilje ostaje u medu a uzima se u količinama točno po upotrebi za određeni med.

9. VINO, biljno vino se radi zavisno od određenog recepta zavisno od biljke i primjene. Općenito se uzima dobro domaće vino ( crno ili bijelo, zavisno od recepta) koje se kuha sa biljem uz najčešći dodatak meda. Kako je uobičajena doza 1 mala čašica ovakav oblik primjene biljnih tvari nije pogodn za djecu, trudnice i dojilje.

10. GLICEROLNI ESTRAKTI/ GLICEROLNI MACERATI se rade od sviježih biljaka koje se meceriraju u razrijeđenom glicerolu. Ovakav oblik primjene je također hidrofilan ( kao i kod čajeva, tinktura, vina se estrahiraju tvari koje se mogu otopiti u vodeno bliskom mediju: sasvim druge tvari se estrahiraju u lipoilnim medijima kao što su ulja, uljni macerati, masti). Ovaj način primjene biljnih droga nije toliko zastupljen kod nas, kod kupovine glicerola pazite da je biljni ( najčešće i jest, od kokosa). Najpoznatiji proizvod u ovakvom obliku macerata je glicerolni estrakt sjemenki grejpa.

11. PEPEO OD DRVEĆA je danas skoro zaboravljen način primjene; od određene biljke uzima se najčešće korjen od kojeg se radi pepeo koji se koristi za pripremu masti ili se uzima oralno sa juhama ili čajevima. Bitno je naglasiti da se kod potpale vatre smije koristiti isključivo samo dijelovi te biljke, nikako papir, šibice ili sl.

12. TRNINE OD SIJENA su danas tokođer pomalo zaboravljen način primjene ljekovitog bilja, iako su vrlo učinkovite. Ovaj način popularizirao je Sebastian Kneip a bazira se većinom na ljekovitim kupkama. To su zapravo oni mali sućušni dijelovi pokošene raznovrsne trave koja je ostala ispod kupa sijena nakon sušenja.

13. SIPF predstavlja najnoviju tehnologiju gdje se posebnom tehnikom estrahira iz biljke u isto vrijeme i lipofilni ( oni koji se tope u mastima/uljima) i hidrofilni ( oni koji se tope u vodi) ljekoviti elementi biljke. Ovo je jedinistven način estrahacije koji je zaštičen patentom ( i puno skuplji od ostalih oblika primjene). Dolazi u obliku tekućine koja se u određenim dozama razrijeđuje u vodi i pije.
Prektolati, digestivi i upareni estrakti su načini estrahacije koji nisu za kućne uvjete. Upotrebljava ih farmaceutska industrija a biljni estrakti dobivenim tim putevima obično su standardizirani na aktivne djelatne tvari.

Eto, prvo proučite ovaj najosnovniji prikaz čaja i tintura, to je vam je dovoljno za početak a poslje korak po korak…