Autor: Martina Bogdanić, fitoaromaterapeut
Članak je objavljen u novinama 24 SATA u prilogu VRT 24, kao dio stalne kolumne autorice pod nazivom “Priroda liječi” . Sva prava pridržana.

Zima je vrijeme promišljanja, razmišljanja i preslagivanja. Vrijeme izrade planova, onih dugoročnih, poboljšavanje onih starih i osmišljavanje nekih sasvim novih odluka i smjerova života. 

Tada, uz šalicu čaja, prebiremo po ljekovitom bilju koje smo ubrali prošle godine i listamo albume sa slikama onog bilja koje ćemo tek ubrati. Da, zimi zaokružujemo dane u kalendarima i planiramo. Oni među nama koji strasno vole ljekovito bilje planiraju čak i godišnje odmore po tome kada će sakupljati koje od trava.

No odgovor na pitanje kada se i kako bere koje ljekovito bilje je malo slojevitiji nego što se na prvi pogled čini pa je i kalendar branja vrlo fluidan.

Za početak vrlo je bitno u kojem dijelu Hrvatske živimo, koja je nadmorska visina, koliko ima vlage, koliko je toplo. To znači da na otocima gospina trava cvjeta čak u svibnju, u Gorskom kotaru počinje u nekim dijelovima već sredinom lipnja a na Velebitu je se nađe u punom cvatu još i na samom kraju srpnja i početkom kolovoza. Slično je sa majčinom dušicom, ivanjskim cvijećem, valerijanom i mnogim drugim biljem.

Za planiranje berbe ljekovitog bilja, bitno je i kakva je godina, koliko ima kiše, koliko se dugo zadržao snijeg. Sjećate li se da je lani do svibnja bio snijeg u Gorskom kotaru? Tada se vrijeme branja se nije pomaknulo nego jako skratilo jer su visoke temperature svejedno palile tijekom ljeta.
Dakle sve je relativno i podložno ako ne promjenama onda pomacima. Zato, kada me ljudi pitaju kada neka biljka cvate, volim odgovoriti – onda kada ju vidite da cvate.

Kada ćemo brati koje ljekovito bilje zavisi i od toga koji točno dio biljke beremo i zbog čega ga beremo. Na primjer korijenje se vadi ili u vrlo rano proljeće ili u kasnu jesen. Korijen maslačka izvađen na proljeće djelovati će na međustanični detox i mineralizirati tijelo dok će onaj iskopan u jesen više snižavati šećer i drenirati žuč. Uopćeno biljke kojima sakupljamo cvijet sakupljati ćemo na početku cvatnje a one kojima sakupljamo list i stabljiku sakupljati ćemo tijekom cvatnje. Sjemenje sakupljamo kada je već posve zrelo i suho na biljci.

U zimskim mjesecima siječnja i veljače najčešće ćemo brati samo imelu.
U ožujku počinje cvasti jaglac i podbjel, pupa breza, kopamo korijenje valerijane, čička i petoprste, sakupljamo kore drveća.
U travnju ćemo sakupljati korijenje gaveza i maslačka, brati list medvjeđeg luka i plućnjak.
U svibnju sakupljamo bijeli glog, lipu, kadulju, majčinu dušicu, dubčac, travu ivu, smilje, kamilicu, trputac, počinje cvasti žuti kokotac, sakupljamo list borovnice, cvijet bazge i arnike.
U lipnju je obilje kopriva, matičnjaka i mente, počinje cvasti ivanjsko cvijeće, kantarion, vrkuta, crni i biljeli sljez, zlatnica, medvjetka, vrbovica, mažuran, maćuhica, repuh, list podbijela, dimljača, ružmarin, lazarkinja.
U srpnju stolisnik, rosopas, rusomača, neven, kičica, turica, marulja, suručica, kopljonuša, lavanda, miloduh, pastirska iglica, preslica, divizma, zečji trn.
U kolovozu sakupljamo vidac, koromač, i drugo bilje koje je preživjelo ljetne suše.
U rujnu je vrijeme za vrisak, vrijesak, sjeme medvjeđeg dlana, sjeme piskavice i sikavice,
u listopadu sakupljamo plod divljeg kestena i gloga, sjeme konopljike
a u studenom plod trnine koji uvijek sakupljamo nakon što ga opali mraz, možemo sakupljati i plod borovice.
U prosincu odmaramo i pijemo čajiće.

Nekada davno, kada su ljudi bili više povezani sa prirodom, sa zvijezdama i planetima, u vrijeme kada su se štovali bogove prirode, ljekovito bilje se bralo na točno određene datume. Smatralo se da bilje ubrano u to vrijeme ima izrazitu koncentraciju ljekovitih moći.

Dolaskom kršćanstva poganske svetkovine preoblikovale su se u kršćanske blagdane te je još dugo u narodu živjelo u običajima branje ljekovitog bilja na neki određeni datum. Većinom su to bili ljetni mjeseci. Da li bilje brano na određeni datum ili pod određenom Mjesečevom mijenom ima jače ljekovite moći pitanje je o kojem se još danas potiho vodi rasprava u krugovima ljudi koji se bave ljekovitim biljem.

Oni fitoterapeuti koji su skloniji vjerovati u energije općenito lakše će prihvatiti mogućnost utjecaja različitih prirodnih energija na snagu i jačinu ljekovitog bilja. Oni će zagovarati upotrebu isključivo divljeg ljekovitog bilja svjesni da ono mnogostruko jače utječe na emotivno, duhovno i fizičko tijelo čovjeka. Fitoterapeuti koji se vode isključivo kemijskim utjecajem dokazanim u farmaceutskim studijama ne priznaju postojanje i djelovanje različitih vrsta energija. Oni će tvrditi da je divlje i plantažno uzgojeno ljekovito bilje istovjetno u svom djelovanju.