Priča I: Promjena života Bachovim cvjetnim esencijama 

Ulazim u sobu. Kroz poluotvorena prozorska stakla dopire miris morskog zraka, zavjesa nježno leluja na povjetarcu, na stolu, uz vazu prepunu proljetnog cvijeća staklena smeđa bočica. Mala. Neugledna.

Na bočici isto tako neugledna naljepnica na kojoj pišu samo dvije riječi “Bachove kapi”. Iako je izgledom neugledna, sadržajem je beskrajno bogata i vrijedna. Barem meni. Intenzivno se družimo čak nekoliko dana. A sve je počelo ovako…

Kao polaznica edukacije iz travarstva (ljekovitog bilja) kombinirane sa fitoaromaterapijom, koju je organizirala Udruga za fitoaromaterapiju “Studio Martina&Natura”,voditeljice Martine Bogdanić, prisustvovala sam gostujućem predavanju o Bachovim cvbijetnim kapima koje je održala Aleksandra Ožanić, terapeut  Bachovim cvijetnim kapima.

Jednostavno predavanje ispunjeno nježnim, smirujućim glasom Aleksandre i nas desetak koje smo kao spužve upijale svaku riječ i u sebi se vjerovatno sve pitale isto… da li je stvarno moguće da je priroda tako moćna, da svaka biljka ima toliku snagu, da je primjena Bachovih kapi tako jednostavna, a djelovanje gotovo nestvarno, a opet tako suptilno?

Ja sam za Bachove kapi čula prije, negdje, nekada, usputno, na jedno uho ušlo – na drugo izašlo.. Ali sam “proguglala” nešto više o tome istu večer nakon predavanja I to me “guglanje” odnosno sve ono što sam pročitala o terapiji Bachovim kapima dodatno oduševilo.
Pa sam sama sebi “zaprijetila” da ću otići na razgovor sa Aleksandrom, da moram nekako progutai tu “njoku” u grlu i napraviti prvi korak koji vodi ka rješavanju emocija koje me muče cijeli život…

Iako sam, prije bilo kakvog razgovora, morala barem donekle sama sa sobom dobrano rasčistiti zašto idem kod Aleksande, što želim riješiti, koje me to emocije guše, radi koga, radi čega, zašto se ne uspijevam izvuči iz tog zatvorenog kruga koji me steže kao laso oko vrata i ne dozvoljava mi da krenem dalje? Zašto sam toliko nepovjerljiva, zatvorena, oprezna, zašto ne dozvoljavam da moje emocije izađu na svjetlo dana, da pokažem i sebi i drugima da sam i ja cmoljava, emotivna, žena, a ne baš uvijek Xsena- ratnica, koja bjesomučno mlati mačem oko sebe, i zašto se borim i protiv onoga što čuči negdje duboko u mojoj nutrini i protiv ljudi oko mene? Zašto u meni uvijek vlada borba između “povjeriti se”, “reći”, “otvoriti se”, “pokazati emocije”, “dozvoliti da netko bude uz mene, da mi pomogne, da me utješi”, “da cmoljim ko kišna godina” i onoga “ne povjeriti se, ne reći, ne otvoriti se, ne pokazati emocije, ne dozvoliti osobi da mi se približi i da me utješi, ne dozvoliti samoj sebi da plačem”… – i zašto, najčešće, pobijedi ona, nesretna, druga odlukaa???

Kada sam to sama sa sobom razjasnila – prvi je korak bio napravljen.

Sa zebnjom sam očekivala onaj drugi, teži, razgovor sa Aleksandrom? Pitala sam se hoću li joj dozvoliti da mi pomogne, hoću li joj dozvoliti da zajedno krenem sa skidanjem svih onih okamina, loših uspomena, loših događaja, loših emocija, bijesa, strahova, tuge, bespomoćnosti,,,, ili će sve to ostati duboko zablokirano u onom istom procijepu u kojem je čučalo sve ove silne godine.

I uspjele smo… Moram priznati (za mene zatvorenu, rezerviranu, nepovjerljivu) iznenađujuće lagano, ugodno, opušteno, uz neočekivano malu količinu cmoljenja i ne previše potrošenih papirnatih maramica))) … pa je Xena “kapitulirala”, pokazala svoje žensko lice, nabacila osmjeh, mač stavila u korice i krenula kući brižno čuvajući putem onu bočicu sa početka priče.

I dragi moji u roku od nepuna 2 dana koliko se Bachove kapi i ja “družimo” osjećam se beskrajno smireno, sretno, opušteno, blago, ženskasto, nemam potrebu sakrivati svoje osjećaje, misli i želje, mogu ih podijeliti – i dijelim ih – sa ljudima koje do jučer nisam ni vidjela ni čula, uživam u tom dijeljenju i činim to iz svega srca. U ova dva predivna dana donijela sam bitne odluke oko kojih se mučim i dvojim već dugo, dugo i radi kojih sam, nemoćna da odlučim, tapkala u mjestu nepotrebno dugo, dogodili su mi se predivni i neočekivani događaji, u život mi je ušao muškarac koji je na najbolji i najljepši mogući naćin uskovitlao sve moje davno zamrle emocije i …

Ma ne znam što vam više reći,,,,  osim da i vi kod Aleksandre krenete po svoje Bachove kapi…. i to čim prije Prvi je korak najteži, oni poslije njega lagani su ko pero

Pozdravlja vas vaša ex-Xena (ratnica)!

                                                                                                                                                    V.S.

Priča II: Priroda liječi kroz Bachove cvjetne kapi

Priroda liječi.. koliko puta smo to čuli, pročitali pa i sami izgovorili? Ponekad zastanemo, čak i zamislimo nad tim riječima, ali rijetko kada promislimo što to sve doista priroda nudi i kako to liječi. Prvo što nam najčešće padne na pamet su čajevi koje smo „prisiljeni“ piti da bi ozdravili, kreme kojima se tretiramo nakon napada dermatitisa, pripravcima koje konzumiramo kada tijelo već vrišti od boli i alarmira da radimo protiv sebe, a nikako da to shvatimo i promijenimo.          Upravo vrištanje tijela je završna faza koja nas obično primora da zastanemo i potražimo pomoć u prirodi koja liječi.

A kako li je samo ta ista priroda divna i dostupna apsolutno svima bez obzira na dob, spol, status i ostale etikete kojima se zamaramo. Nedavno je i mene nanovo iznenadila svojom ljepotom i bogatstvom kada sam se na predavanju susrela s temom Bachove kapi. Termin na koji sam nailazila povremeno, ali nisam previše ulazila u temu. Sve do sada. U sklopu predavanja fitoaromaterapije održalo se izuzetno zanimljivo predavanje o Bachovim kapima koje je održala gošća – terapeutkinja Bachovim esencijama i gestalt terapeutkinja Aleksandra Ožanić. Teško je reći odakle točno izvire silna ljepota i privlačnost cijele teme, da li iz samih cvijetnih esencija ili Aleksandrinog toplog pristupa osobi i demonstriranja kako se i duša može i treba njegovati, u svakom slučaju na ovu temu nitko nije ostao ravnodušan.

Zahvaljujuću Aeksandri predavanje o Bachovim kapima su otvorile jednu sasvim novu dimenziju i smisleno zaokružile ideju Priroda liječi. Senzibilnost cvjetnih esencija koje se otpuštaju u predivnom mediju vodi i koje u kapima unosimo u naše tijelo te djeluju na naša fizička stanja tako što nam pomažu osloboditi se strahova, briga i ostalih duševnih stanja koja su i dovela do bolesti.
A sve je počelo još davnih dana kada je Edward Bach, engleski liječnik, početkom 20. stoljeća bio zaintrigiran činjenicom da ljudi različito reagiraju na ista oboljenja te kako to da se neki oporave bez posljedica dok za druge ista znaju biti kobna. To ga je dovelo do proučavanja duševnih stanja koja se odražavaju u našim fizičkim stanjima te do djelovanja cvjetnih esencija na ta ista stanja.

Djelovanjem na duševna stanja pomoću kapi čovijek ima mogućnost izliječenja i prevencije različitih oboljenja. Bitno je zastati i proučiti stanje osobe koje se zatim tretira odgovarajućim cvijetnim kapima. Unosom snažne energije prirode u naše tijelo pomažemo i jačamo naše energetsko tijelo, oslobađamo se stanja koja nas dovode do disbalansa i uspostavljamo harmoniju odnosa misao-vibracija-tijelo.
Prema Bachu svega tridesetosam različitih stanja je dovoljno da se odredi čovjekovo trenutno stanje i esencije kojima se isto može tretirati. Još jedna predivna stvar kod Bachovih kapi je to što, osim uz pomoć Bachovog terapeuta kao što je sama Aleksandra, svaka osoba može i sama preuzeti ulogu svog liječnika te na osnovi svog unutarnjeg stanja određivati vlastitu terapiju kapima.
Na kraju krajeva, nije li to ono što nam svima u današnje vrijeme treba – povremeno zastati i preispitati unutarnje stanje te osluškivati svoje tijelo kao kompas koji nam ukazuje idemo li svojim pravim putem. A s obzirom da se bliže dani ljubavi, ima li boljeg trenutka da pružimo malo ljubavi i sami sebi i pomazimo svoju dušu

Ana Florijan