Svaka je biljka i otrov i lijek

Autorica: Martina Bogdanić, fitoaromatereput

Stara poslovica kaže svaka je biljka i otrov i lijek, zavisi kako se uzima.

Biljni oblici pripravka mogu biti: čaj, kapsula, sirup, tinktura, mast, medolat, supozitorij, vaginaleta… Van svake pameti je danas rašireno mišljenje da ako je neki pripravak biljni onda je bezopasan za upotrebu (“ma uzeti ću to, biljno je – ne može štetiti”). Vjerojatno takav stav ima uporište u misli da bilje ionako ne pomaže, da je to samo mogući placebo i da se njegovim unosom ili neunosom u organizam ništa bitno ne mjenja. Ili je takvo današnje vjerovanje posljedica ne upotrebe logičkog razmišljanja, i bezglavog upijanja svih medijski serviranih reklama bez imalo razmišljanja. Ne razumijem zašto? Ako vjerujemo da u nekoj biljci postoji (bio/fito) kemijski potencijal da nešto pokrene/napravi u organizmu npr. smiri nervozu ili potakne pojačano lučenje mokraće onda znači vjerujemo da je ta biljka nešto što kemijski zaista aktivno djeluje na organizam. I zašto onda vjerujemo da ta “aktivnost” ide samo i isključivo u smijeru u kojem mi to priželjkujemo bez ikakvog drugog kemijskog uplitanja u ostale funkcije, kemijske ravnoteže organizma.

Da li je neka biljka otrov ili lijek zavisi od:

DOZE: banalan primjer je “bezopasna” kamilica koja će kao blagi infuz (čaj) smiriti želučanu nervozu i mučninu. No, ako se ta ista kamilica napravi kao jako koncentrirani infuz ona će potaknuti povraćanje i izbacivanje sadržaja želuca.

NAČINA PRIPREME: npr. kamilica se priprema tako da se suha droga (biljka) samo prelije vrelom vodom i ostavi stajati da se estrahiraju aktivne tvari. Ako se nježna i krhka kamilica pusti vriti na plamenu 10 min sve njene ljekovite tvari ispariti će u zrak i od njene ljkovite upotrebe neći biti ništa ili će je biti vrlo, vrlo malo. Skoro svaka biljka ima svoj način pripreme. Vrlo uopćeno vrijedi: svi oblici cvijeta se samo preliju vrelom vodom i puste hladiti poklopljeni. Svi oblici herbe (zelen, tijelo biljke) se kuhaju par minuta i puste hladiti (poklopljeno) bar pola sata. Sve što je korjen se kuha duže (cca 10 min) ali opet zavisi točno o kojoj se biljci radi. Neke biljke zbog same kemijske strukture zahtjevaju hladna močenja od cca 5 h kao što su npr korjen bijelog sljeza, zelen ( tijelo) preslice, sjemenke lana…

TRENUTNOG STANJA DOTIČNE OSOBE: opet primjer “bezopasne” kamilice; neka se osoba osjeća malaksalo, ošamućeno i sa mučninom u želucu pa posegne za kamilicom. Ako ta osoba ima problema sa izrazito niskim krvnim tlakom i uz to je izrazito senzibilna na promjene vremena (malaksalost pri kišnom vremenu i sparini) možda je zaboravila (zbog trenutne mučnine u želucu) da kamilica djeluje sedatativno i da će svojim djelovanjem još više smanjiti krvni pritisak i time moguće još i više potaknuti malaksalost i osjećaj ošamućenosti.

MJESTA BRANJA: baš sve biljke rastu iz zemlje i crpe za svoj život i rast elemente iz zemlje ali i zraka i okoline oko sebe. Jedna od biljki koja je poznati/nepoznati trovač je predragocjena kraljica bilja-kopriva. Nije mi jasno kako netko može biti toliko nesmotren ( da ne kažem glup) da ide brati koprivu kraj ceste! Zapamtite: kopriva je izuzetno aktivna biljka i udio olova koji ona pokupi iz svoje okoline je dovoljan da vas u svakodnevnoj upotrebi malo pomalo truje i narušava zdravlje vašeg organizma. Također kamilica koja voli rasti u žitnim poljima, koja se gnoje mineralnim gnojivima i u više navrata špricaju može postati izvor opasnosti za vaše zdravlje. Pitajte gdje je brana biljka koju kupujete (imate pravo na to), raspitujte se, tražite i nađite izvore za svoje kućne potrebe kod ljudi koji rade po moralnim i etičkim standardima klasičnog travarstva i fitoterapije.

KAKO SE BERE

Kod branja bilo koje biljke važno je poštovati biljku i pokušati ju što manje oštetiti. Znači ne ju čupati sa korjenom! Također bi bilo razumno kad beremo biljku imati na umu da trebamo ostaviti bar 1/3 biljke neobrano jer će se tako one moći dalje razmožavati a mi ćemo i sljedećih godina moći uživati u poklonjenom bogatstvu koje nam pruža priroda. Nikada se prema bilju nemojte odnositi kao destruktivni nasilnici uništavajući sve pred sobom. Imajte poštovanja, pokušajte stupiti u neki “suptilni” odnos sa biljkom i zahvalite joj se unaprijed na bogatstvu koje ćete dobiti od nje, pokušajte osjetiti njen život. Ako “osjetite” da je neka biljka u panici i grču pustite ju neobranu. Danas se zna da životinje koje se ubijaju radi mesa imaju sasvim drugačije kemijske tvari u sebi zavisno od načina njihova “smaknuća”. Vrlo često nehumano “smaknute” svinje i telad u svome mesu imaju i veliku količinu adrenalina i drugih tvari koje izazivaju agresivnost kod ljudi koji konzumiraju njihovo meso. Zašto bi sa biljem bilo drugačije? Zato jer ( još/ ili više ne) ne čujemo njihove urlike? Ako ne vjerujete da biljke itekako dobro osjećaju naše misli i namjere (i grčevito se boje za vlastiti život). Pronađite knjigu „Tajni život bilja“.

KADA SE KOJA BILJKA BERE: svaka biljka ima svoje vrijeme branja. U stara vremena ona su zavisila od datuma svetkovina različitih božanstva. Najopćenitiji savjet za laike je: prlistajte neku literaturu. Pokušajte da to budu autori sa našega područja jer razlika klime, nadmorske visine i okolne mikroflore uvjetuje tempo rasta i “sazrijevanja” svake biljke. Uopćeno: korjenje se kopa u rano proljeće i kasnu jesen kada se sva snage i sokovi biljke spustili u korjen, biljke koje se beru u cvijetu i/ili zbog cijeta beru se u vijeme njegovih prvih cvatnji, biljke koje se beru isključivo zbog zeleni se beru većinom prije cvatnje. Zavisno od vremena branja biljke često ovisi njen kemijski sastav, miris, djelotvornost. Evo nekih najklasičnijih primjera: list borovnice (vaccinium myrtillus) da bi imao djelotvornu količinu mirtlina mora biti bran isključivo prije formiranja podova a ako se može i prije same cvatnje. Matičnjak ( melissa off.) nakon i tokom cvatnje gubi karakteristični osvježavajući miris i poprima blagi reski vonj (dakle treba ju brati prije cvatnje). Korjen maslačka treba vaditi u rano proljeće ali definitivno prije cvatnje nakon i tokom koje postaje izrazito gorak. Koprivu je najbolje brati prije naznaka cvatnje. Tako se izbjegava onaj duboki karakteristički vonj i “gadan” okus čaja koprive. Dakle, sama priroda je čak i to uredila samo da nam da do znanja kako i kada treba obratiti pažnju na koju biljku čineći ih neugodnima u vremenu života biljke kada ona više nije najoptimalnije ljekovito aktivna. Priroda zna bolje od nas, treba ju samo osluhnuti i pratiti.

Također je bitno napomenuti da se biljke beru po izrazito suhom vremenu po mogućnosti u doba najjačeg sunca ( jer tada je biljka i još više kemijski aktivna). Baš svaka biljka je malo kemijsko čudo od tvornice koje i zavisno od dijela dana blago mijenja svoj kemijski sastav i jedne elemente pretvara u druge pa ih ponovo zavisno od sunčeve svijetlosti preobražava u one iste koje je imala dan ranije u to doba. Prava mala alkemičarska radionica!

Zanimljivosti

Biljke koje rastu uz vodu (rijeke, jezera) općenito se u klasičnom travarstvu smatraju “slabima” i nedovoljno aktivnim za ljudsku upotrebu. Smatra se da im je pretjerana voda “razrijedila” sokove i osiromašila kemijski sastav. Ovo se ne odnosi na biljke koje rastu isključivo na polu/močvarnim područjima. Biljke koje rastu u vrijeme sušnih godina koncentracijom aktivnih tvari i cijelim svojim sastavom su puno jače za upotrebu pa to imajte na umu. Sastav tla, vrsta okolnog bilja, klima i dostupnost vlage mjenja kemijski sastav biljke. Tako će naprimjer kadulja i lavandin (“hvarska lavanda”) biti kemijski drugačija ako raste na čistom kršu i kamenu od one koja je (još k tome zasađena na plantažama) na kontinentu u dubokoj, bogatoj zemlji.

UVIJEK ako ikako možete birajte biljke koje su rasle i koje su brane na njihovim prirodnim divljim područjima. Dakle kadulju sa mora i gavez sa kontinenta.

Vrlo je važno jako dobro poznavati biljku koju beremo. Važno je poznavati i točno vrijeme njena branja ali jako je važno i znati ju pravilno osušiti. Bilje koje ćete koristiti kao ljekovito bilje i sušiti za izradu čaja ne pere se prije sušenja (osim ako je u pitanju korijen). Predpostavlja se da ste brali zdravo bilje na čistim područjima. Bilje se treba sušiti na prozračnom mjestu u hladu i redovito ga (bar 1-2 x dnevno okretati). Pravilno osušena biljka zadržava svoju izvornu boju kao kad je bila ubrana. Ako vam je bilje potamnilo nije za upotrebu, ako ste kupili bilje koje je požutilo onda je i/ili krivo sušeno ali i prastaro i opet nije za upotrebu. Kantarion (herba) mora biti zelen, matičnjak mora imati svoj osvježavajući miris a korjenje ne smije biti potamnjeno. Također je moguća kontaminacija sušenog bilja sa gljivicama i pljesni i na to treba obratiti posebnu pozornost, ako imalo sumnjate u “čistoću” i kvalitetu suhog bilja pred sobom- nemojte ga koristiti.

Oglasi