Autorica: Martina Bogdanić, fitoaromatareputkinja

Stara poslovica kaže svaka je biljka i otrov i lijek, zavisi kako se uzima.

Biljni oblici pripravka mogu biti: čaj, kapsula, sirup, tinktura, mast, medolat, supozitorij, vaginaleta… Van svake pameti je danas rašireno mišljenje da ako je neki pripravak biljni onda je bezopasan za upotrebu (“ma uzeti ću to, biljno je – ne može štetiti”). Vjerojatno takav stav ima uporište u misli da bilje ionako ne pomaže, da je to samo mogući placebo i da se njegovim unosom ili ne-unosom u organizam ništa bitno ne mijenja. Ili je takvo današnje vjerovanje posljedica ne upotrebe logičkog razmišljanja. Ako vjerujemo da u nekoj biljci postoji (bio/fito) kemijski potencijal da nešto pokrene/napravi u organizmu npr. smiri nervozu ili potakne pojačano lučenje mokraće onda znači vjerujemo da je ta biljka nešto što kemijski zaista aktivno djeluje na organizam. I zašto onda vjerujemo da ta “aktivnost” ide samo i isključivo u smjeru u kojem mi to priželjkujemo bez ikakvog drugog kemijskog uplitanja u ostale funkcije, kemijske ravnoteže organizma.

Je li neka biljka otrov ili lijek zavisi od:

DOZE: banalan primjer je “bezopasna” kamilica koja će kao blagi infuz (čaj) smiriti želučanu nervozu i mučninu. No, ako se ta ista kamilica napravi kao jako koncentrirani infuz ona će potaknuti povraćanje i izbacivanje sadržaja želuca.

NAČINA PRIPREME: npr. kamilica se priprema tako da se suha droga (biljka) samo prelije vrelom vodom i pusti da odstoji da se ekstrahiraju aktivne tvari. Ako se nježna i krhka kamilica stavi vriti na plamenu 10 min sve njene ljekovite tvari ispariti će u zrak i od njene ljekovite upotrebe neće biti ništa ili će je biti vrlo, vrlo malo. Vrlo uopćeno vrijedi: svi oblici cvijeta se samo preliju vrelom vodom i puste hladiti poklopljeni. Svi oblici herbe (zelen, tijelo biljke) se kuhaju par minuta i puste hladiti (poklopljeno) bar pola sata. Sve što je korijen se kuha duže (cca 10 min) ali opet zavisi točno o kojoj se biljci radi. Neke biljke zbog same kemijske strukture zahtijevaju hladna močenja (maceriranja) od cca 5 h kao što je npr korijen bijelog sljeza, zelen ( tijelo) preslice, sjemenke lana…

TRENUTNOG STANJA  OSOBE: opet primjer “bezopasne” kamilice; neka se osoba osjeća malaksalo, ošamućeno i s mučninom u želucu pa posegne za kamilicom. Ako ta osoba ima problema s izrazito niskim krvnim tlakom i uz to je izrazito senzibilna na promjene vremena (malaksalost pri kišnom vremenu i sparini) možda je zaboravila (zbog trenutne mučnine u želucu) da kamilica djeluje sedativno i da će svojim djelovanjem još više smanjiti krvni pritisak i time moguće još i više potaknuti malaksalost i osjećaj ošamućenosti.

MJESTA BRANJA: baš sve biljke rastu iz zemlje i crpe za svoj život i rast elemente iz zemlje ali i zraka i okoline oko sebe. Jedna od biljki koja je poznati/nepoznati trovač je predragocjena kraljica bilja – kopriva.  Zapamtite: kopriva je izuzetno aktivna biljka i udio olova koji ona pokupi iz svoje okoline (cesta) je dovoljan da vas u svakodnevnoj upotrebi malo pomalo truje i narušava zdravlje vašeg organizma. A kopriva se često pije duži peirod.  Također kamilica koja voli rasti u žitnim poljima, koja se gnoje mineralnim gnojivima i u više navrata špricaju može postati izvor opasnosti za vaše zdravlje. Pitajte gdje je brana biljka koju kupujete (imate pravo na to), raspitujte se, tražite i nađite izvore za svoje kućne potrebe kod ljudi koji rade po moralnim i etičkim standardima klasičnog travarstva i fitoterapije.

KAKO SE BERE

Kod branja bilo koje biljke važno je poštovati biljku i pokušati ju što manje oštetiti. Nemojte ju čupati s korijenom. Treba ostaviti bar 1/3 (ili 2/3) biljke neobrano jer će se tako one moći dalje razmnožavati a mi ćemo i sljedećih godina moći uživati u poklonjenom bogatstvu koje nam pruža priroda. Imajte poštovanja, pokušajte stupiti u neki “suptilni” odnos sa biljkom i zahvalite joj se unaprijed na bogatstvu koje ćete dobiti od nje, pokušajte osjetiti njen život. Ako “osjetite” da je neka biljka u panici i grču pustite ju neobranu. Danas se zna da životinje koje se ubijaju radi mesa imaju sasvim drugačije kemijske tvari u sebi zavisno od načina njihova “smaknuća”. Vrlo često nehumano “smaknute” svinje i telad u svome mesu imaju i veliku količinu adrenalina i drugih tvari koje izazivaju agresivnost kod ljudi koji konzumiraju njihovo meso. Zašto bi sa biljem bilo drugačije? Zato jer ( još/ ili više ne) ne čujemo njihove urlike? Ako ne vjerujete da biljke itekako dobro osjećaju naše misli i namjere (i grčevito se boje za vlastiti život). Pronađite knjigu „Tajni život bilja“.

KADA SE KOJA BILJKA BERE: svaka biljka ima svoje vrijeme branja. U stara vremena ona su zavisila od datuma svetkovina različitih božanstva.  Uopćeno: korijenje se kopa u rano proljeće i kasnu jesen kada se sva snage i sokovi biljke spustili u korijen, biljke koje se beru u cvijetu i/ili zbog cvijeta beru se u vrijeme njegovih prvih cvatnji, biljke koje se beru isključivo zbog zeleni se beru većinom prije  ili u prvoj polovini cvatnje. Zavisno od vremena branja biljke često ovisi njen kemijski sastav, miris, djelotvornost. Evo nekih najklasičnijih primjera: list borovnice (Vaccinium myrtillus) da bi imao djelotvornu količinu mirtlina mora biti bran isključivo prije formiranja podova a ako se može i prije same cvatnje. Matičnjak ( Melissa off.) nakon i tokom cvatnje gubi karakteristični osvježavajući miris i poprima blagi reski vonj (dakle treba ju brati prije cvatnje). Korijen maslačka treba vaditi u rano proljeće ali definitivno prije cvatnje nakon i tokom koje postaje izrazito gorak. Koprivu je najbolje brati prije naznaka cvatnje. Tako se izbjegava onaj duboki karakteristični vonj i “gadan” okus čaja koprive. Dakle, sama priroda je čak i to uredila samo da nam da do znanja kako i kada treba obratiti pažnju na koju biljku čineći ih neugodnima u vremenu života biljke kada ona više nije najoptimalnije ljekovito aktivna. Priroda zna bolje od nas, treba ju samo osluhnuti i pratiti.

Također je bitno napomenuti da se biljke beru po izrazito suhom vremenu po mogućnosti u doba najjačeg sunca ( jer tada je biljka i još više kemijski aktivna a i manjak vlage olakšava pravilno sušenje). Baš svaka biljka je malo kemijsko čudo od tvornice koje i zavisno od dijela dana blago mijenja svoj kemijski sastav i jedne elemente pretvara u druge pa ih ponovo zavisno od sunčeve svijetlosti preobražava u one iste koje je imala dan ranije u to doba. Prava mala alkemičarska radionica!

Zanimljivosti

Biljke koje rastu uz vodu (rijeke, jezera) općenito se u klasičnom travarstvu smatraju “slabima” i nedovoljno aktivnim za ljudsku upotrebu. Smatra se da im je pretjerana voda “razrijedila” sokove i osiromašila kemijski sastav. Ovo se ne odnosi na biljke koje rastu isključivo na polu/močvarnim područjima. Biljke koje rastu u vrijeme sušnih godina koncentracijom aktivnih tvari i cijelim svojim sastavom su puno jače za upotrebu pa to imajte na umu. Sastav tla, vrsta okolnog bilja, klima i dostupnost vlage mijenja kemijski sastav biljke. Tako će kadulja i lavandin (“hvarska lavanda”) biti kemijski drugačija ako raste na čistom kršu i kamenu od one koja je (još k tome zasađena na plantažama) na kontinentu u dubokoj, bogatoj zemlji.

UVIJEK ako ikako možete birajte biljke koje su rasle i koje su brane na njihovim prirodnim divljim područjima. Dakle kadulju sa mora i gavez sa kontinenta.

Vrlo je važno jako dobro poznavati biljku koju beremo. Važno je poznavati i točno vrijeme njena branja ali jako je važno i znati ju pravilno osušiti. Bilje koje ćete koristiti kao ljekovito bilje i sušiti za izradu čaja ne pere se prije sušenja (osim ako je u pitanju korijen). Pretpostavlja se da ste brali zdravo bilje na čistim područjima. Bilje se treba sušiti na prozračnom mjestu u hladu i redovito ga (bar 1-2 x dnevno okretati). Pravilno osušena biljka zadržava svoju izvornu boju. Ako vam je bilje potamnilo – nije za upotrebu, ako ste kupili bilje koje je požutilo onda je i/ili krivo sušeno ali i staro i opet nije za upotrebu. Kantarion / gospina trava (herba) mora biti zelen, matičnjak mora imati svoj osvježavajući miris a korijenje ne smije biti smeđe. Također je moguća kontaminacija sušenog bilja sa gljivicama i pljesni i na to treba obratiti posebnu pozornost, ako imalo sumnjate u “čistoću” i kvalitetu suhog bilja pred sobom- nemojte ga koristiti.