U Hrvatskoj raste 16 različitih vrsti divizmi, u ljekovite spadaju tri vrste: Verbascum thapsus, Verbascum phlomoides i Verbascum densiflorum. Druge vrste koje imaju male žute ili ljubičaste cvjetove ne koriste se u ljekovite svrhe.

Ljekovita divizma raste većinom na šljunčanim tlima, šljunčarama i područjima gdje ima bar malo kamena jer joj treba puno topline. Često ćemo ju naći na smetlištima, uz ceste po obali, uz željezničke pruge, na kontinentu na pjeskovitim područjima koja su najčešće uz rijeke. Divizma je dvogodišnja biljka. U prvoj godini izrastu veliki listovi u rozeti koji izgledaju kao da su sivkaste boje (slično kadulji) zato jer su gusto prekriveni sitnim mekanim dlačicama. U drugoj godini iz rozete izraste stabljika koja nosi mnoštvo žutih cvjetova.

U modernoj fitoterapiji koristi se većinom cvijet dok je tradicionalno travarstvo koristilo cvijet, list i korijen ove biljke. U sastavu divizme izdvajaju se polisaharidne sluzi, flavonolni glikozidi (3,8%) pogotovo rutin i hesperidin, iridoidi i tanini. Dobra vijest je da njena upotreba nema poznatih neželjenih djelovanja i kontraindikacija sa lijekovima. U njenom djelovanju bitan je utjecaj saponina koji podražuju sluznicu bronhija da proizvodi više sluzi koju lakše iskašljavamo pa se primarno koristi u tretmanima produktivnog kašlja i problema sa bronhijima. S druge strane blagotvoran je utjecaj samih ljekovitih sluzi divizme koje pri ispijanju čaja prekrivaju sluznicu gornjih dišnih organa te djeluju protuupalno i regenerativno na sluznicu pa se može koristiti i kod suhog i nadražujućeg kašlja.

Iako se divizma stoljećima koristi primarno za tretmane respiratornog sustava kao vrlo dobar čistač, ona je u isto vrijeme i blagi diuretik, blagi laksativ te djeluje protiv nadutosti. U različitim oblicima uljnih macerata koristila se za tretiranje kožnih oboljenja, rana, prhuti, čireva ali i upalnih stanja koja su se nalazila blizu površine kože kao što su npr. upale uha ili hemeroida. Isto tako uljni macerat se mazao na prsa kod upala pluća i bronhitisa uz obavezno ispijanje čaja od ove biljke.

U tradicionalnoj upotrebi koristili su se i oblozi od svježeg lista biljke koji i se blago istukli, premazali sa masti ili uljem i povijali na prsa osoba kada bi imale veliki produktivni kašalj ili bilo gdje je bilo neko bolno područje. Ono što je malo nezgodno kod divizme je činjenica da ona ne cvate odjedanput nego se njeni cvjetovi postepeno otvaraju od dna stapke prema vrhu te ne možemo najedanput nabrati potrebnu količinu cvijeta i staviti ga sušiti nego je potrebno redovito svaka dva dana obilaziti biljku i sakupljati otvorene cvjetove. Njih je potrebno jako brzo i dobro osušiti jer vrlo lako pokupe vlagu iz okruženja, potamne te više nisu za upotrebu.

List se također malo sporije suši jer je prekriven dlačicama koje sprečavaju isparavanje, on neće tako brzo potamniti ali je svejedno potrebno obratiti dodatnu pažnju te ga češće nego druge biljke okretati pri sušenju. Naravno vrijeme cvatnje divizme je u vrijeme kada cvate najviše bilja, u srpnju, kada i sakupljamo cvjetove dok ćemo list sakupljati neposredno nakon cvatnje a korijen kopati u rano proljeće ili kasnu jesen, uvijek za najtoplijeg dijela dana. Sjetite se da je pripravke od divizme zbog sitnih dlačica potrebno procijediti kroz cjedilo ili gustu gazu da ne bi iritirali grlo kod konzumacije čaja.

Čaj od divizme: 1 čajna žličica suhog cvijeta prelije se sa 1 šalicom kipuće vode, poklopi i pusti stajati 15 min, zasladi se medom i pije na gutljaje.

Sirup od divizme izrađuje se više dana; redovito beremo cvjetiće divizme kako se otvaraju, stavljamo ih u teglu u takom sloju na koji stavljamo red šećera na to red cvijeta pa red šećera dok se tegla ne napuni do vrha s tim da je završni sloj uvijek šećer. Teglu pokrijemo sa slojem guste gaze i stavljamo na 4 tjedna na sunce. Nakon toga ga procijedimo kroz gustu gazu i spremamo u tamne bočice. Sirup se uzima 3 puta dnevno po 1 veliku žlicu.

Ulje od divizme: pola teglice napunimo sa laticama cvijeta, do vrha nalijemo ulje (maslinovo, bademovo) i ostavimo na suncu 5 tjedana, nakon toga ga procijedimo i spremimo u tamne bočice.

Tekst je izvorno napisan za kolumnu u tiskovini 24SATA, 2014., autor Martina Bogdanić