Crni sljez ljubičastog cvijeta

Crni sljez by Pixabay

Uvijek kada se pomislim na crni sljez kroz misli mi prođe sjećanje na vrijeme kada sam uporno tražila drugu ljekovitu biljku, vrkutu. Neiskusno oko list crnog sljeza ličio je na list vrkute te sam na puno mjesta iskapala mladu biljku sa korijenom i sadila ju u svoj vrt. Nakon što bi se biljka primila i počela na proljeće sa rastom digla bi se u visinu i vrlo brzo okitila prepoznatljivim tamno ljubičastim cvjetova sljeza. Mom razočarenju ne bi bilo kraja.

Smatrala sam svaki taj pokušaj čistim promašajem i nisam davala prevelik značaj sljezu koji se sve više širio mojim vrtom. Sve dok jednog dana nisam dobila jaki kožni osip i naravno sa zahvalnoću se sjetila crnog sljeza. Tada sam se ponovo prisjetila stare uzrečice da sve bilje koje nam je potrebno raste uokolo nas i uvijek nađe nekako svoj put do nas. Osip i rane sanirala sam sa sljezom i prestala se opterećivati vrkutom koja je vrlo brzo našla put do mene. A crni sljez, taj vjekovni pratioc čovjeka i njegova obitavališta dobio je posebno mjesto u mom ormaru sa biljem.

A što je i tko je ta toliko česta i toliko prezrena biljčica „crni sljez“? To je dvogodišnja ili višegodišnja biljka koja naraste do metara visine, ima ljubičaste cvjetove i stalni je pratioc čovjeka čak i na područjima koje je on zagadio.

Naći ćemo ga uz pruge, po parkovima, na smetlištima, uz puteve i ceste, na parkiralištima, na mjestima gdje je čovjek toliko zagadio da se sljez smilovao i raste tamo kao da želi pomoći zemlji da prodiše. Jer crni sljez ( Malva sylvestris) najčešće se koristi za respiratorne tegobe.

Sadrži malvin, autocijan, razne minerale kalcij, kalij, fosfor, natrij, vitamine A,C,B1,B2 i treslovine.

Tradicionalno se koristi za upalna stanja respiratornih organa, upale grla i jak kašalj, za pomoć sluznicama punih katara (sekreta). Crni sljez omekšava i rastvara tvrdokornu sluz i olakšava tijelu da ju izbaci van. Njegov čaj koji obiluje ljekovitim sluzima biljke tradicionalno se koristi i za upale sluznice želuca i crijeva, tegobe mjehura. Za tu svrhu koristi se njegov čaj koji je uvijek priprema kao hladan macerat. To znači da se biljka prelije sa hladnom vodom i pusti stajati 5,6 sati ili preko noći. Ujutro se zagrije i koristi.

Ako želimo najbolje iskoristiti ljekovite tvari sljeza ne smijemo dopustiti da nam kod zagrijevanja čaj zavrije jer ćemo tako rascjepkati, uništiti njegove ljekovite sluzi. Kod crnog sljeza primarno koristimo cvijet no možemo upotrijebiti i poneki gornji listić bran u vrijeme cvatnje.

Osim za tretiranje resiratornih organa crni sljez koristimo i za tretiranje upalnih stanja kože pa ćemo ga koristiti kod upornih starih rana, osipa, upala očiju i uha kod kojih ćemo ga koristiti kao obloge. On će djelovati na kožu protuupalno, regenerirajuće, protubakterijski ali i protiv bolove ili svraba.

Posebno dobro može pomoći zarastanju starih rana kod starijih osoba koje imaju dugi niz godina sa jako proširenim i upaljenim venama sa zapuštenim ranama. U tu svrhu potrebna su svakodnevna ispiranja tretiranih mjesta njegovim čajem kroz više mjeseci. Danas ga možemo ponekad koristiti za umivanje lica na koje će djelovati regenerativno i pomoći usporavanju bora.

U prošlosti se često koristio i njegov svježi sok (1 žlica dnevo) kod različitih bolova i grčeva.

No ovako aktivna biljka ima i svoju drugu stranu medalje. Ne bi ga smjele uzimati osobe koje imaju akutna oboljenja jetre i gušterače.
Svježi mladi listovi su zdravo samoniklo povrće koje možemo upotrebljavati kao bilo koje lisnato zeleno povrće koje termički obrađujemo. Plodovi se u manjim količinama mogu jesti sirovi.

Crni sljez često se koristi kod kašlja hripavca ali kako smiruje nadražaj na kašalj možemo ga koristiti osim za produktivni kašalj i za suhi iritirajući kašalj.

Redovita upotreba čaja (hladni macerat) od cvijetova ujutro na prazan želudac može nam pomoći kod neredovite stolice.
Svježe prožvakano lišće u obliku kaše stavljamo na mjesto uboda insekata, vrlo brzo e ssmiriti upalu i svrbež

Čaj od crnog sljeza mogu koristiti i djeca!

Napisala Martina Bogdanić, izvorno za tiskovinu 24SATA, kolumnu o zdravlju 2014.