Dalmatinski buhač, o cvijeću i buhama

Napisala Ivana Keller, mag.ing.agr.

Buhač (Tanacetum (Chrysanthemum) cinerariifolium) je jedna od biljaka koja predstavlja hrvatsku, odnosno dalmatinsku autohtonu biljnu baštinu te je strogo zaštićena vrsta u svojim prirodnim staništima. Populacija buhača zabilježena je duž čitave obale Jadranskog mora, u Istri, na Kvarnerskim otocima, u primorskoj Hercegovini, Italiji, Crnoj Gori te Albaniji gdje najčešće samoniklo raste na kamenitim, toplim, suhim i siromašnim tlima, kao i na planinskim livadama.

Izgledom sličan ivančici i kamilici buhač pripada istoj porodici biljaka – glavočike (Asteraceae). Buhač je grm, zeljasta trajnica koja raste oko 50 – 60 cm, a cvjetovi intenzivnog mirisa smješteni su u pojedinačne glavice na vrhu stabljike. Latice su bijele boje, a središnji cvjetići su cjevasti i žuti. Biljka cvate od svibnja do srpnja.

Botaničku identifikaciju izveo je hrvatski botaničar talijanskog podrijetla Roberto de Visiani 1847. godine u južnom dijelu Dalmacije, a dubrovački ljekarnik Antun Drobac popularizirao je uzgoj buhača na dubrovačkom području te je otkrio njegovo insekticidno djelovanje u 19. stoljeću. Nobelovac Lavoslav Ružička je oko 1920. godine istražio buhač i otkrio točne strukture aktivnih molekula dalmatinskog buhača – piretrini. Piretrini su skupina aktivnih molekula koje djeluju kao botanički insekticid u suzbijanju insekata. Ponajprije se koriste u ekološkoj zaštiti bilja protiv lisnih uši, stjenica, muha i mušica, buha i moljaca, a u skladišnim prostorima se koristi protiv žohara i mrava te je djelotvoran i protiv komaraca. Industrijski stvoreni sintetski spojevi piretrina smanjili su interes za uzgojem ove biljke te su danas dostupni na komercijalnom tržištu najčešće u obliku tekućina, sprejeva i praha za kućnu upotrebu protiv nametnika. U vrijeme Jugoslavije u 20. st. se u Dalmaciji najviše uzgajao upravo buhač. Kultivirao se u zapuštenim vinogradima u doba vinarske krize, a u maslinicima i voćnjacima se uzgajao kao međukultura. Prosječni urod bio je 400 kg suhog cvijeta na 1 hektar. Površina dubrovačkog kotara zasađena buhačem 1914. godine iznosila je 600 hektara, a 1925. godina je bila rekordna u prinosu od 12 156 kvintala (1 215 600 kg) buhača. Dalmatinski buhač najviše se izvozio u Ameriku i iste godine američko je tržište odredilo cijenu od 17 $ za funtu (0.453 kg) cvijeta buhača, dok je japanski buhač bio 13 $. Osim utjecaja konkurencije i pojave umjetno stvorenih piretrina smanjila se proizvodnja, a postepeno i ugasila trgovina dalmatinskim buhačem. Na to je utjecala i kvaliteta buhača, odnosno postotak piretrina u cvijetu. Tržišni standardi zahtjevali su što veći postotak čistih piretrina – od oko 0.90 -1 %, a u to doba čak najbolji dalmatinski buhač s područja Šibenika, Trogira i otoka Brača sadržavao je oko 0.80 do maksimalnih 0.85% . Iako standardi nisu bili potpuno zadovoljavajući za inozemno tržište, buhač se i dalje uzgajao i koristio u domaćinstvima.

Oko blagdana Sv. Ante beru se cvjetne glavice kada su latice u horizontalnom položaju s otvorena dva do tri kruga žutih cvjetića. Tada buhač u sebi sadrži najveću koncentraciju aktivnih tvari. Cvjetne glavice se nakon berbe ne suše na suncu, već na sjenovitom i prozračnom mjestu. Nakon toga se melju u prah ili se u svježem stanju otapaju u vodi te se koriste u kontroli štetnika u uzgoju biljaka. Piretrin je fotolabilan spoj te se prskanje biljaka nužno odvija u sumrak kako bi aktivna tvar mogla kontaktno djelovati na živčani sustav insekata. Kod primjene piretrina nije zabilježena pojava rezistentnosti (otpornosti) kukaca što ga čini jednim od ekonomski najstabilnijih i ekološki najpovoljnijih insekticida. Buhač kao i njegov srodnik vratič (Tanacetum vulgare) toksični su za kukce, pčele i vodene organizme, ali ne i za sisavce. Samonikli buhač sadrži tek 0.5 – 1 % piretrina što ne čini značajnu toksičnost za ljude i toplokrvne životinje, no s njegovom upotrebom u liječenju treba biti oprezan. Njegova ljekovita svojstva spominju se u farmakopejama grčko-arapske i islamske medicine u dentalnoj njezi zubnog karijesa, a novija znanstvena istraživanja uočila su dobre rezultate u liječenju herpesa gdje eterična ulja buhača liječe antivirusnim djelovanjem .

Recept za izradu prirodnog insekticida od buhača:
100 grama suhih ili 200 grama svježih cvjetova potopiti u 1 litru vode, zaštititi platnom od svjetlosti. Ostaviti da stoji 24h te povremeno okrenuti ambalažu. Nakon toga procijediti i prskati u sumrak po napadnutim biljkama dva puta tjedno. Izvršiti 3-4 tretmana prskanja. Ova otopina u čvrsto zatvorenoj ambalaži može stajati do dva mjeseca na tamnom i hladnom mjestu. Najefikasnije je da uvijek napravimo onoliko otopine koliko otprilike mislimo potrošiti u jednom tretmanu.

Također, moguće je i posipati prah od suhih cvjetova buhača izravno na napadnute biljke i kod nametnika u kućanstvu, a i svoje kućne ljubimce možemo riješiti uši ili krpelja. Obavezno je zaštititi ruke prilikom utrljavanja praha u dlaku životinje, a količina praha ovisi o veličini Vašeg ljubimca. U slučaju pojave uši potrebno je prahom obuhvatiti većinu dlaka te nakon desetak do petnaest minuta pročešljati dlaku. Kod pojave krpelja prah nanosimo direktno na nametnika. Korištenje praha buhača kod dječjih ušiju nije do sada klinički ispitano, no kako buhač ima antiparazitno djelovanje se u narodu često spominju i prenose priče o takvim slučajevima .
Buhač je jedna od korisnih etnobotaničkih biljaka i dio tradicijske kulture hrvatskog naroda, a svojstva koja nam ova biljka pruža treba koristiti jer predstavljaju prirodna rješenja za mnogobrojne poteškoće s insektima.

Napisala: mag.ing.agr. Ivana Keller (mlada dama specijalizirana za ekološku poljoprivredu i savjetovanje oko njege vrtova)

Izvori:

[1] M. Benić Penava (2012.) Proizvodnja buhača u dubrovačkom kotaru između dva svjetska rata. https://www.google.hr/url?sa=t&rct=j&q=&esrc=s&source=web&cd=4&cad=rja&uact=8&ved=0ahUKEwjb4NC0-Z7QAhWBuRQKHS90DGYQFggtMAM&url=http%3A%2F%2Fhrcak.srce.hr%2Ffile%2F137376&usg=AFQjCNHH7dwXVTBY6YYf36HsCLUtPah3mA&sig2=xJxN7sr45hrrwErt7GkDmQ&bvm=bv.138169073,d.d24

[1]  S.Ahmed, M.M. Hasan (2016.) Muslim heritage in medicine: A concise review on Greco-Arabic contribution    http://www.phytojournal.com/archives/2016/vol5issue4/PartD/5-4-22-751.pdf

[1] S.Shrestha, P. Satyal, G. Pandit, W.N.Setzer (2014.) Chemical composition of the essential oil from the aerial parts of Chrysanthemum cinerariifolium growing in Nepal

https://www.researchgate.net/profile/Prabodh_Satyal2/publication/270959658_Chemical_composition_of_the_essential_oil_from_the_aerial_parts_of_Chrysanthemum_cinerariifolium_growing_in_Nepal/links/54bab3760cf24e50e94035e1.pdf

[1] N.Opačić (2010.) Krpelji, piljiši i ostali dosadnjaci

http://www.matica.hr/vijenac/436/Krpelji,%20pilji%C5%A1i%20i%20ostali%20dosadnjaci%20/

 

Oglasi