Gavez. Rana. Gnoj.

Članak je u originalu objavljen u kolumni Mala škola ljekovitog bilja, Naturala.hr
Autor: Martina Bogdanić
Foto: Martina Bogdanić

Da li je potrebno za ozdravljenje tkiva iščistiti gnoj?

Gavez izvlači gnoj duboko iz kože.

Pomaže mu da ranije sazrije i lakše se probije do površine smanjujuću upalu i dopuštajući tijelu da odahne, da se regenerira. Zatvori put za njim i istisne ga na površinu.

Taj isti gavez, isječen čak na komade od 10-15 cm, ima toliku nevjerojatnu snagu samoregeneracije da iz tih osakaćenih batrljaka baca  korjenčiće koji pokazuju čistu, jasnu snagu, volju, želju za životom.

Što nama hrani život?
Što nam čisti život?

Što nam djeluje poput okidača koji  izbacuje ono loše, sazrijeva ono loše da izađe van i da nakon toga ostanemo potpuno „očišćeni“ , „regenerirani“… sa osjećajem da smo „napravili nešto na sebi“.

Što nam je naš gavez?

I da li nam zaista još uvijek treba naš gavez da bismo napravili neki pomak?
Moramo li uvijek učiti kroz patnju, bol, vječita „čišćenja“ ili možemo učiti i kroz radost?
Da je transformacija i rast u našim glavama još uvijek neodlijepljivo zavezana uz križ i goglotu?

Može li to biti pitanje stava? Pitanje odluke?

Možemo li odlučiti svjesno obraćati pažnju samo na radosne trenutke i učiti iz radosnih situacija?

Ako promijenimo stav u našim glavama i očekujući (ali i šireći) vesele, sretne, radosne situacije … okarakteriziramo one naporne i teške kao „grešku“, kao „bug“ …kao nešto na što odmahnemo rukom i kažemo „to mi ne treba“ i okrenemo se od toga…možemo li manifestirati učenje i rast kroz lijepo, radosno, sretno, istinito, skladno?…
Kada su nam akcije i namjere usklađene neminovno se krećemo u tom namjeravanom pravcu… Iz namjere pokretanja  noge u korak (u nekom pravcu) i akcije  pokretanja te noge) stvaramo novu realnost, novi događaj, gibanje…

A do tada, ako nam se gdje i fizički gdje otvori rana, ako nam napukne kost, uganemo bolno taj želatinasti zglob i ponovo „začuđeno“ gledamo upaljene i istegnute tetive sjetimo se gaveza (Symphytum officinale). Njegov korijen iskopamo u rano proljeće ili kasnu jesen, očistimo ga od blata, operemo i ostružemo, pa strpljivo naribamo na ribež.

Dok ga ribamo on se pretvara u gustu jako ljepljivu masu koja se nekada kao deblji sloj koristila umjesto današnjeg gipsa ( longete). Uzmemo čistu teglu i napunimo ju do polovine naribanim korijenom, zalijemo do samog ruba dobrom domaćom rakijom i pustimo stajati na suncu. Svakodnevno kad god prođemo pored nje ju dobro ju protresemo i nakon 2-3 mj procijedimo sada već gotovu tinkturu od gaveza kroz gustu lanenu krpu. Pohranimo na mračno i hladno mjesto i sada već sa polu(?:)radosnim iščekivanjem čekamo novu „nezgodu”.

Gavez zacjeljuje rane i oštećenu kožu, regenerira upaljeno i oteknuto mišićno tkivo, sanira modrice, pomaže kod istegnutih tetiva i ligamenata, pomaže kostima da prije zacijele, i da… izvlači gnoj. U više navrata dnevno premažemo tretirano područje gavezovom tinkturom i čudom se čudimo – kako li sve samo brzo prolazi, samo kada se zna kako…