Autorica: Martina Bogdanić, fitoaromaterapeut
Početi ćemo sa time što ja mislim da je zapravo ljekovita biljka. Po meni to je prvenstveno samonikla biljka koja je divlja rasla u svom prirodnom, autohtonom okruženju (naravno barem par kilometara dalje od prometnica).
Divlja trava nosi u sebi iskru žive čiste energije i to je od početka, uz dužno poštovanje, drastično dijeli od plantažno uzgojenoga bilja. Svaka biljka je mala kemijska tvornica čuda koja ovisno od dijela dana blago mijenja svoj kemijski sastav. Ona jedne kemijske elemente pretvara u druge pa ih ponovo ovisno sunčevoj svjetlosti preobražava u one iste koje je imala dan ranije u isto doba.
Dakle, ljekovito bilje nije samo zbroj biljnih kemikalija, ono nosi u sebi prirodnu energiju živog bića.
Berba ljekovitog bilja mora se odvijati u točno određenom vremenu za svaku biljku posebno. Jako je bitno poštovati biljku. To znači: ne čupati i kidati bezglavo sve na što se naiđe. Zastati na trenutak, zahvaliti se prirodi na tako divnom daru i uzeti od nje samo mali dio grma, raslinja na koje smo naišli, staro je pravilo da se barem 1/3 grma/biljke ostavi na mjestu branja za daljnji ciklus života, ali ako naiđete na mali grm treba ju ostaviti jer nakon vas tu mogu doći drugi ljudi, životinje koje će ju jesti, mravi koji će pokupiti sjeme i sl.
Biljka stvara svoje cvjetove, sjeme, lišće, korijenje – zbog sebe. Ima istu onu iskru života koju sva živa bića nose u sebi i smiješno je očekivati da se svako to biće bez pogovora daje na raspolaganje nekom obliku života koji sebe naziva superiornima, ljudima. Biljke su samo malo drugačiji i našem uhu “tiši” oblik života, nego što su to npr. životinje. Onaj suptilniji energetski potencijal i iznijansirani kemijski sastav varira ovisno načinu na koji je tretiramo kod branja.
Evo nekih osnovnih naputaka o upotrebi suhog ljekovitog bilja:
Suha biljka koja je pravilno brana i osušena zadržava svoju izvornu svježu boju i miris.
Bilje koje je požutilo i bez mirisa nije za upotrebu.
Bilje koje je staro godinu dana nije više ljekovito bilje jer gubi većinu svojih ljekovitih svojstva.
Najoptimalniji izbor je korištenje bilja koje prirodno raste na području gdje živite.
Svaki kutak Zemlje prirodno je obdaren svim potrebnim biljnim vrstama koje su potrebne i najidealnije za upotrebu za ljude tog podneblja. Nekad će to biti druge biljne vrste ali one će pokrivati djelovanja koja su potrebna ljudskom rodu. Tako će Azija za cirkulaciju upotrebljavati žen-šen a ljudi Mediterana ružmarin, automatski ćemo kod kožnih problema pomisliti na aloje veru a zaboravit ćemo stari dobri neven i kamilicu.
Martina Bogdanić, fitoaromaterapeut