Iz razgovora s jednom klijenticom… slijed misli… zašto pucaju zubi i ako je to povezano s 4 osnovna elementa i kamo to vodi…

Uvod: promišljam elemente više od 15 godina. Još 2011. godine zapisala sam knjigu (moja nikad objavljena knjiga) o duhovnoj upotrebi ljekovitog bilja za žene gdje je postavka promišljanja bila na 4 osnovna elementa: voda, vatra, zemlja i zrak. Zašto baš (ili samo) bazirano na 4 elementa – jednom drugom prilikom 🙂 dijelove te knjige tijekom godina povremeno sam objavljivala na društvenim mrežama…

No vratimo se temi:
Ako ste nekad imali period u životu kada su vam pucali zubi, zasigurno ste ostali u šoku, pitali se zašto se to događa i pokušali eliminirati sve „realne“ faktore… no…ponekad je posebno obratiti pažnju na dublje značenje…

Na površini problemi sa zubima sprečavaju nas da zagrizemo život u punini… Postajemo previše taktični, okolišamo, previše se trudimo ugoditi drugima…

Također problemi sa zubima na drugi način govore o potpuno razdvojenoj realnosti gdje se materijalni svijet idealizira a duhovni demonizira, ili obrnuto… Da se duhovni svijet idealizira a materijalni demonizira. No za sve u životu postoji vrijeme…

Zubi su najtvrđa struktura u nama. Na dubljoj razini pucanje najtvrđe strukture u nama znači da je došlo vrijeme kada više ne možemo odlagati transformaciju, bitnu strukturalnu transformaciju… No prevelika krutost u nama ne dopušta tu promjenu.

Ova promjena neminovno dolazi da napravi svoj val transformacije… Ne možemo joj se oduprijeti. Od pritiska otpora toj promjeni dolazi do pucanja, na razne načine… Ako nam je tijelo (materijalno) još uvijek primarni način shvaćanja realnosti (a budimo realni imamo ruke a ne krila) – dolazi do pucanja zubi (najtvrđeg oblika tkiva u nama).

Što znači tvrdoća koja puca? To znači da u toj tvrdoći nema dovoljno fleksibilnosti. Da bi struktura bila snažna, dovoljno snažna da ne dolazi do pucanja (zubi) u njoj fali fleksibilnosti. Jer za snagu je potrebna i fleksibilnost i krutost, znači falila je fleksibilnost, bila je krutost, a čista krutost puca.

Koja je to vrlina, vrednota, odlika unutar fleksibilnosti koja dopušta otpor promjeni, ali ujedno i prepuštanje promjeni (da struktura ne puca) – to je mekoća.

Kada se pitamo u kontekstu elemenata gdje je smještena mekoća… sustavom eliminacije vrlo brzo dolazimo da je vrlina mekoće najviše sadržana u elementu vode. Ukratko – u vatri nije jer je vatra primarno promjena kroz borbu, napor, intenzitet. Zrak nije jer je odlika zraka mental, misli i neuhvatljivost (izdvojeno za ovaj kontekst)…
Ostaju nam tipično ženski elementi, Zemlja i Voda, a i za pretpostaviti je da je sama mekoća više vezana uz neki od ženskih elemenata. I Zemlja i Voda mogu biti meke, no mekoća Zemlje a i zemlje same nastaje samo pod utjecajem ostala 3 elementa. Mekoća zemlje (tla) nastaje od njezinog udisaja (zrak) a svaki udisaj u sebi sadrži i vlagu (voda) da bi se zagrijavanjem (vatra) stvorio u zemlji život i da bi zemlja bila živa. Samo živa zemlja je meka, mrtva zemlja je tvrda kao kamen.

Da, za mekoću je potrebna i Zemlji i zemlji – Voda. To je i logično jer je glavna odlika Vode kao elementa osjećajnost, nježnost … a koja u sebi naravno osim prepuštanja sadrži i mekoću. Onu mekoću koja nam je potrebna za ojačati fleksibilnost koja će ojačati snagu (strukture zuba).

Znači za mekoću u nama potrebno je ojačati element Vode.
Općenito zubi najviše pucaju kada iz 40-ih krenemo prema 50-ima i 60-ima i dalje. To je vrijeme kada smo već dovoljno „odrasli“ da nas zahvaća val transformacije u kojem se srce ponovo širi (bilo je prirodno jako rašireno u djetinjstvu) . U ovom periodu širenja rastemo tako da nam duša ponovo vapi za Bogom.. Zato su u tom periodu česti problemi s tlakom, srcem i zubima…između ostalih drugih učestalih oboljenja koji u svom korijenu opet imaju istu težnju… jer mekoća znači i prepuštanje (božanskom) vodstvu.

Mekoća većinom znači i odustajanje od borbe(nosti), fokusa, cilja, usmjerenja i prihvaćanje da netko veći od nas maestralno vodi sav život na zemlji kao dirigent koji vodi veličanstven orkestar. Mekoća znači prepuštanje. Ne prilagođavanje jer je prilagođavanje pitanje odluke (glava) nego baš prepuštanje jer je ono pitanje srca.

A kako doći do toga da nam se srce prepusti u povjerenju onome čiji je odraz u svemu što postoji. Kako doći do toga da uopće osjetimo prisustvo Boga i njegovog odraza u svemu oko nas.. u ljudima, biljkama, životinjama, kamenju, svoj Prirodi oko nas…
Ili kako za početak doći do toga da nam se srce uopće prepusti? Da srce uopće pušta prepustiti se?

Za početak je potrebno iskopčati glavu… Iskopčavanje glave je moguće na razne načine ali i vježbom „prisutnosti sada i ovdje“. Jedan od vrlo jednostavnih načina kako to učiniti je (istodobnim) fokusom na svih 5 osjetila u isto vrijeme. Vrlo jednostavan način je kroz pijenje šalice bilo kojeg čaja (ne iz filter vrećice!).

Stavite šalicu mirisnog čaja u ruke, umirite se i svjesno aktivirajte svih 5 osjetila.
Osjetite dodir šalice u rukama, osjetite miris čaja, osjetite okus čaja otpijete, pogledajte čaj i obratite pažnju na zvuk kada ga pijete, ili srčete… svih 5 osjetila… Vježba i ulaženje u trenutak sada i ovdje.
Iz te polazne točke sada i ovdje gdje nema misli, planova, gdje nema glave…gdje postoji samo postojanje možemo prići korak bliže prepuštanju. Jer prepuštanje se dešava kada sve ograde srca padnu i primimo u srce osjećaj beskonačnosti trenutka i mekoću tihe radosti gledanja božjeg lica i potpunog povjerena u njegovo vodstvo našim životom…

Kada zubi pucaju, Bog te zove da se sjetiš da si njegov odraz. Bez obzira na to što za tebe bio Bog. To je onaj osjećaj u srcu gdje znaš da si bezuvjetno voljena / voljen bez obzira na trenutačne poteškoće ili situaciju koja ti trenutačno stvara igra života…. To je onaj osjećaj kada u svakom vjetru, letu ptice, životinje, cvjetanju bilja, drugom čovjeku, situacijama koje se događaju vidiš iza koprene svega što se desi ruku maestralnog dirigenta koji kreira svu ovu stvarnost iz ljubavi prema tebi ❤

Mekoća vode da bi postojala fleksibilnost, fleksibilnost da bi postojala snaga…. I u betonu i u drvetu i u čovjeku….

Meko srce je ljubavno spram sebe i života oko sebe, meko srce osjeća i želi dobro, meko srce se raduje sitnicama i očekuje sitnice koje će ga radovati, ima radar postavljen na mini čudesa oko sebe.

Najveća mekoća je prepuštanje srca i prepuštanje gledanju Božjeg odraza u svemu oko sebe…

Pucanje zuba, jer, vrijeme je.. da priznamo da ovo što vidimo oko sebe kao realnost ako nema Božjeg odraza, nema smisla… a njega vidimo kroz istinsku mekoću i prepuštanje… za početak (korak prvi) isključenjem glave i slušanjem tišine između dva otkucaja srca…

I opet, zato čaj u ruke, najbolje onaj divlji velebitski ❤ i sa sviješću da je puno malih koračića ispred nas ali da vode na neko dobro mjesto u duši ❤