Pohranjujte na sigurno tekstove o ljekovitom bilju

Kada su mi prije desetak godina neki prijatelji uznemireno pričali o GMO opasnostima u svakodnevnoj prekrižena divizmahrani budućnosti i pokušavali svim silama „dočarati“ strahote koje nas čekaju sa svakodnevnoj trpezi, željela sam samo zatvoriti uši, oči i mozak. U potpunosti sam shvaćala da će toga biti, ali nisam vjerovala da će se tako nevjerojatnom brzinom useliti u svaku poru jedne „male Hrvatske“… Nekako sam vjerovala da će društvo i ljudi u cjelini shvatiti da kapital i novac nisu najvažniji. I da bar kod nas, u toj maloj Hrvatskoj, neće sve biti (tako brzo) preplavljeno genetski modificiranom hranom. Nisam vjerovala u crne prognoze jer to zaista nije dio mog karaktera, mog stava o životu i ljudima. Nije!

No danas me stravično frustrira činjenica da domaći pomidor sa „okusom“ kupujem od seljaka skoro uvijek ilegalno (kao da kupujem drogu), da je skoro u svakom industrijski prerađenom proizvodu GMO kukuruz i da (niti) u Hrvatskoj ne postoje sjemenarne koje prodaju sjeme koje NIJE GMO. Zašto bismo si sami uzgajali hranu koja nije GMO kada možemo kupiti GMO sjeme a s njime i pesticide koji idu u kompletu?
Koliko god su moji prijatelji „teoretičari zavjere“ strahovali, današnja stvarnost je crnja i brža u svom padu nego su oni ikad pomišljali. Unazad 2-3 godine odigralo se sve ono za što su oni predviđali da će trebati 10-tak godina.
Sve ovo što navodim, znate i sami, je samo vrh ledene sante. Naravno zakon je godinama unaprijed bio pripremljen za taj smjer. Sve vodi jednoj ogromnoj kontroli.

vrt u šumi2Kaže se da smo ono što jedemo! To znači da nam zaista kemijski sastav namirnica utječe na emocije, misli, postupke.. pa posljedično i na navike, pa posljedično itekako i na međuljudske odnose. Znamo da nam određena hrana utječe na pojačanu proizvodnju određenih hormona (npr serotonina) ili spolnih hormona. U genetskom inženjeringu (GMO hrana) moguće je to malo više potaknuti ili malo isključiti. U GMO hrani (znaju i vrapci na grani) kriju se povećane stope karcinoma i drugih teških oboljenja, ali GMO hrana je skoro jedina hrana koju možete kupiti u trgovinama. Naravno industriju hrane pod svojom šapom drži (bio)kemijska industrija. Naravno zakon je godinama unaprijed bio pripremljen za taj smjer. Ponavljam: sve vodi jednoj ogromnoj kontroli.

O.k., idemo dalje… Velik je zaokret prema prirodnoj kozmetici. Do jučer ste mogli sasvim legalno „kao osoba s ceste“ kupiti u maloprodaji sastojke za izradu prirodnih sapuna, šampona, krema, losiona i prirodnih zubnih pasti. Ali ne! Obruč farmaceutske = kemijske industrije se sve više steže i svakih par mjeseci popis sastojaka za izradu prirodne kozmetike koje može kupiti jedan običan, mali čovjek, sve je kraći. Unazad par mjeseci samo firme koje su posebno registrirane (ili imaju posebne dozvole) za rad s opasnim kemikalijama smiju kupiti NaOH (koji je neophodan za izradu sapuna). To mogu itekako shvatiti jer je NaOH izrazito opasna lužina koja može izazvati teška oštećenja kože, udisanjem izuzetno teška oštećenja sluznica pa i smrt. Zato ju moja baka, kao i njena majka prije nje, uvijek drži u jako dobro zatvorenoj kanti u podrumu i vadi samo kada ide kuhati sapun. Pred koji mjesec na tapeti (neopravdano) zabranjenih tvari za kupnju jednom malom običnom čovjeku našao se alantonin, dexpantenol i titan dioksid. Svi koji su ikad zagrebli po površini prirodne kozmetike znaju da su ovo bitne tvari koje pomažu regeneraciji kože i prirodnoj zaštiti od UV zračenja. Pa zašto bismo si mi sami pravili kreme kada nam ih mogu prodati? Naravno zakon je godinama unaprijed bio pripremljen za taj smjer. Hm… vodi li sve jednoj ogromnoj kontroli?

I vrapci na grani znaju o štetnosti flora u zubnim pastama. Srećom možemo si sami raditi zubne paste. berba jagoda i kantarionaOsim što će biti ne-otrovne biti će i ljekovite. Ali, ne!! Najnoviji hit zabrane kao vrlo opasne kemijske supstance je tinktura mire! Možda zato što je fantastična u borbi protiv paradentoze i upala zubnog mesa? Zašto bismo si sami izrađivali zubne paste kada možemo kupovati one pune flora (koji djeluje na um i tijelo). Dakle jedna najobičniju tinkturu od jedne najobičnije biljke mire smiju kupiti samo firme koje su registrirane za rad s opasnim kemikalijama. Pitam se što je sljedeće… ponavljam, sve vodi jednoj ogromnoj kontroli!

O.k., loše je, ali što je tu je. Pretpostavimo, odlučili ste da ćete se u potpunosti okrenuti prirodnom načinu života, piti čajeve, jesti samo prirodnu autohtonu hranu koju ste sami uzgojili ili ubrali u šumi, prati se samo sa vodom, izbaciti sve kozmetičke proizvode, zube prati s četkicom i glinom i napokon sa smiješkom i smireno gledate u budućnost. Ali ne!!

Moji prijatelji „teoretičari zavjere“ sve mi češće stavljaju bubu u uho koja polako dobiva svoje oblike i navlači mi sumnju u misli… U Narodnim novinama od 8.4.2013. stupile su na snagu odredbe koje reguliraju informacije koje smiju ili ne smiju pisati na pakiranjima određenog ljekovitog bilja. Dakle, neće se (još) zabraniti prodaja određenog ljekovitog bilja ali na tim pakiranjima neće smjeti pisati njegova terapeutska upotreba. Tako kod preslica, vidca, bročike, lavande, matičnjaka, crnog papra, trpuca, petoprste, kadulje, vriska, zlatnice, timijana, pa čak i koprive stoji upozorenje o tome kako su opasni i ne preporučuju se pogotovo za trudnice i dojilje. Naravno trudnice i dojilje su jedna posebno osjetljiva kategorija i svaka trudnica i dojilja uvijek se i posavjetuje se liječnikom ili fitoterapeutom oko upotrebe ljekovitog bilja, ali ja se pitam kamo vode te zabrane. Neko bilje je u proteklih godinu dana i potpuno povučeno s tržišta kao monodroga (samostalna biljka), za neko se već priča da će u nekom drugom valu zabrana biti povučeno. Bojim se da je zakon za tu budućnost u još jednom pogledu pripremio teren.

Kako je krenulo, moji prijatelji „teoretičari zavjere“, već odavno pričaju da će biti jako ograničena mogućnost „legalne“ kupovine velikog dijela ljekovitog bilja. Farmaceutska industrija ima u tome duboko uvučene prste. Sve se više poteže pitanje oko toga da li bi u budućnosti bilo „pametno“ da samo i isključivo liječnici i farmaceuti smiju progovarati o ljekovitom bilju. Ako se usredotočimo samo na zaključke o ljekovitom bilju koje je donijela farmaceutska industrija (koja radi istraživanja isključivo tako da samo njima pogoduju rezultati tih istraživanja) pitamo se što su ti ludi travari tijekom tisućljeća preporučivali ljudima. Odakle pravo davnim (možda i nepismenim) travarima da samo na temelju učenjima svojih otaca preporučuju upotrebu ljekovitog bilja. Dokazana tisućljetna upotreba nije dostatna, pa to nije bilo ispitano od farmaceutske industrije! A znamo farmaceutsku industriju drži kemijska industrija, a kemijska industrija drži svijet, i polako i sigurno priprema terene i zakone da pogoduju njoj u korist.

livada kopljonušaPostavlja se pitanje, u kojoj točki će biti moguće samo kupovati određeni broj ljekovitih trava i onda samostalno na internetu tražiti informacije o njima. Naravno potrebno je napraviti reda u ogromnom broju svakojakih informacija na internetu, ali postavlja se i pitanje do kada će na internetu ne-liječnici i ne-farmaceuti smjeti pisat o ljekovitom bilju. Jer jedno je pozicioniranje isključivo na rezultate farmaceutskih istraživanja a drugo na tekovine tisućljetne tradicionalne upotrebe ljekovitog bilja.
Moji prijatelji „teoretičari zavjere“ koj su mi davnih dana pričali o budućim (sadašnjim) opasnostima GMO hrane potpuno su uvjereni da će se sloboda dostupnosti informacija o ljekovitom bilju malo po malo gasiti i da je neophodno pohranjivati podatke o ljekovitom bilju (uvijek i pogotovo o bilju s našeg područja). Nažalost, nakon poplave GMO rajčica, nakon nedostupnosti alantonina, dekspantenola i tinkture mire… čini se da zakon u nekom svom velikom sveobuhvatnom planu i tu sebi priprema teren…. Koliko god suludo zvučalo (i meni je GMO zvučao pomalo suludo pred 10-15 god) čini mi se da se i ovdje radi o smjeru jedne velike kontrole…
Ne znam za vas, ali ja krećem raditi baze pohrane svih podataka o ljekovitom bilju koje smatram iole kvalitetnim i vjerodostojnim…. jer za 10-15 godina, možda će trebati mojoj djeci…

Napisala: Martina Bogdanić, fitoaromaterapeutkinja

Oglasi