U Hrvatskoj postoji zabilježeno 9 biljaka koje se u narodu nazivaju glogom. Od njih 4 spadaju u rod Crataegus a od kojih se dvije smatraju ljekovitim glogom, i to Crataegus monogyna ( bijeli glog) i Crataegus laevigata = Crataegus oxyacantha (crveni glog). Obije vrste gloga su vrlo slične, rastu kao trnovit grm ili manje drvo, imaju bijeli cvijet i male crvene plodove. Najočitija razlika je u tome što bijeli glog ima dublje urezane listove od crvenog gloga, bijeli glog ima jednu sjemenku u plodu dok crveni ima 2-3 sjemenke i list crvenog gloga je sjajniji od lista bijelog. Istraživana koja su rađena potvrdila su ljekovitost obije vrste gloga no u narodu se oduvijek više koristio bijeli glog.

Glog se oduvijek koristio protiv disbalansa rada srca i na glasu je kao biljka koja jača srce. Zbog sadržaja procijanidina i flavonoida on povećava prokrvljenost srčanog mišića, širi koronarne žile, pojačava snagu srčane kontrakcije ali i smanjuje broj otkucaja i snizujući tlak u perifernim žilama djeluje na blago sniženje tlaka. Često se koristi kod tahikardija, nervoza i smanjenog rada srca.
Iako je glog na glasu kao biljka koja snižava tlak pravilnije bi bilo reći da je biljka koja balansira krvni tlak. U kombinaciji s drugim biljkama (npr.kopriva) koje djeluju kao diuretik ili valerijanom ili matičnjakom koje djeluju blago sedativno snizit će krvni tlak i jačati srce. U kombinaciji s ružmarinom koji potiče cirkulaciju djelovat će na postepeno i balansirano povišenje preniskog krvnog tlaka i jačati srce. Njegove aktivne ljekovite tvari su hidrofilno orijentirane tako da ćemo od njega uvijek raditi otopine u vodi (čaj) i alkoholu (tinkture) jer od masti nećemo imati nikakve koristi (ljekovite tvari neće se topiti u masti i uljima).
Iako su se kroz povijest od gloga koristila i kora, listovi, cvjetovi i plod danas se prvenstveno koristi cvijet (s najbližim listovima) i plod.

Cvijet je potrebno brati u pupoljku na samom početku cvatnje s par pripadajućih vršnih listića. Ako cvijet uberemo u vrijeme pune cvatnje osim što će pripravak biti manje ljekovit, suhi cvijet će se raspasti tijekom sušenja a sva biljka će po sušenju imati podosta neugodan miris. Cvijet i list je potrebno brzo osušiti na toplom i prozračnom mjestu i uvijek spremiti u papirnatu ambalažu. Ako ćemo izrađivati tinkturu od cvijeta gloga trebamo ju raditi od svježe biljke jer je takva tinktura ljekovitija od one rađene sa suhim cvijetom.

Plodove također možemo koristiti za ljekovita svojstva, brati ćemo ih kada su potpuno zreli i pomalo brašnasta okusa. Ako ćemo ih koristiti za čaj također ih sušimo na toplom i prozračnom mjestu. Ako ćemo ih koristiti za izradu tinkture opet ju trebamo raditi od svježe ubranih zrelih bobica.
Glog će zaista biti prva biljka odabira ako imamo problema sa srcem ali srce je samo jedno pa vam najtoplije sugeriram da se ako razmišljate o upotrebi biljaka za srce ( pa tako i gloga) savjetujete s liječnikom. Ovo pogotovo vrijedi ako već pijete tablete jer se glog ne smije miješati s tabletama za srce. Također imajte na umu da mnoge tablete za visok tlak već u sebi imaju ugrađene i komponente koje su zapravo lijek za srce. Dakle, glog može pomoći jačanju srca ali ne na uštrb lijeka i ne zajedno sa lijekovima za srce.

Čaj od cvijeta: 2 male žličice suhog cvijeta gloga preliti s 1 šalicom kipuće vode, poklopiti i pustiti da stoji 20 min, procijediti i popiti 3 ovako uvijek svježe napravljene šalice.

Čaj od ploda: 2 male žličice suhog zgnječenog ploda gloga preliti s 1 šalicom hladne vode, pustiti da stoji 3 sata, procijediti, zagrijati da je mlačno, zasladiti medom i popiti na gutljaje 3 ovako pripremljene šalice.
Tinktura od cvijeta ili ploda: 200 g svježih cvjetova s listom ili zgnječenih plodova preliti s 1 l jakog domaćeg alkohola. Pustiti da stoji zatvoreno (tegla) 3 tjedna, procijediti i uzimati po 30 kapi 3 puta dnevno. Napomena: alkoholni ekstrakti da bi bili djelotvorni moraju sadržavati dovoljno aktivnih tvari pa je ponekad jednostavnije ili sigurnije kupiti u ljekarni tinkturu gloga i uzimati ju po uputama proizvođača.

Tekst napisala Martina Bogdanić, 2012. izvorno za tiskovinu 24 sata